Posljednja izmjena 4. siječanj, 2016.

Genetski uzgoj ili genetska opasnost

Nikada prije nije postojalo toliko raznovrsnog voća, povrća i poljoprivrednih proizvoda, a tako dobre kvalitete kao danas. “Zasluga” je to znanstvenika koji unutar laboratorija pomiću biljne gene tamo-amo i stvaraju nove vrste koje će zadovoljavati uvjete novog tisućljeća

Razvojem molekularne genetike znatno je proširena primjena biotehnoloških postupaka i to tako da se zahvatima izvedenim u laboratoriju izazovu unaprijed određene promjene u genima izabranih mikroorganizama, biljaka i životinja. Postupak stavljanja humanog ili ljudskog gena u životinje, životinjskog gena u biljke ili druge životinje, te biljnog gena u druge biljke, a da bi oni bili veći, jači, otporniji na insekte i herbicide, ljepši ili dugotrajniji, naziva se genetska manipulacija. Postupak se naziva još i genetska ‘kirurgija’ jer se zapravo mikrokirurškim metodama vadi gen iz jedne stanice i spaja s genomom druge stanice kako bi nastao novi gen. Svrha prenošenja gena iz jednog mikroorganizma u drugi je dati bakterijama i drugim mikroorganizmima nove nasljedne osobine tako da počnu proizvoditi čovjeku korisne kemijske tvari. Takvo mijenjanje građe i funkcija žive stanice dobilo je naziv genetski inženjering.

Sve genetske manipulacije počinju odgonetanjem genetskog koda mikroorganizama. Taj je postupak vrlo složen i dugotrajan, ali danas vrlo usavršen. Tako je za odgonetanje nasljednih svojstava nekih bakterija i virusa nekada bilo potrebno i punih 7-10 godina rada, a danas je najčešće potrebno tek nekoliko mjeseci.

Genetička poljoprivreda

Obrađivanje zemlje i uzgoj biljaka započeo je prije oko 12000 godina, a za daljnji uzgoj oduvijek su se koristile selekcijom odvojene produktivnije i zdravije biljke. Veće zrno značilo je veći prinos i kvalitetniju biljku, a neprestanom selekcijom i međusobnim križanjem čovjek je djelovao na prirodu te odlučivao o uzgojnim svojstvima neke biljne vrste. Čovjek i danas djeluje na prirodu i oplemenjuje poljoprivredne kulture, ali danas to čini na drugačiji i agresivniji način – tako da manipulira genetskim materijalom, i to u epruveti.

Gen amo – gen tamo

Visibaba daje jedan gen duhanu, mrkva rajčici, žaba krumpiru… Prenošenjem tuđih gena u postojeće ili nove biljke tj. genetskim mijenjanjem biljaka nastoje se uzgojiti vrste koje bi davale veće prinose, te bile otpornije na hladnoću i mraz, vrućinu i sušu, te pesticide i razne bolesti. Time bi se osiguralo više hrane za sve brojnije i sve gladnije čovječanstvo. I dok jedni tvrde da ni genetski modificirana hrana nije rješenje problema, drugi smatraju da su biotehnologija i genetski inženjering svojevrsna alternativa primjeni kemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji. Osim toga, ovi drugi smatraju da se genetski inženjering u poljoprivredi zapravo i razvio zbog toga jer se neka svojstva biljaka konvencionalnim načinom oplemenjivanja nisu mogla unijeti u nove vrste, a da se istovremeno neka postojeća svojstva ne izgube.

Nepoznate genetske opasnosti

Osim životinjskih i biljnih gena, genetičari u genome biljaka prenose i gene različitih mikroorganizama. Prenoseći gene različitih bakterija, genetičari često prenose gene i onih bakterija od kojih se dobivaju antibiotici, tako da je novonastali gen u genetski promijenjenoj biljci također otporan na antibiotike. I dok genetičari samo odmahuju glavom, liječnici se križaju: upotrebom takvih genetski modificiranih biljaka kao hrane, ljudi postaju otporni na antibiotike, a na koje je ionako otporan već prevelik broj bakterija. Zbog toga je bilo slučajeva da je obična bakterijska infekcija uzrokovala smrt mnogih starijih osoba i djece jer nije mogla biti liječena odgovarajućim antibiotikom.

Osim što nepažljivo prenose gene bakterija od kojih se dobivaju antibiotici, genetičari jednako nepažljivo prenose i rezistentne gene koji bi trebali biljku učiniti otpornom na različite štetnike i bolesti. Zbog nedovoljnog poznavanja tehnike prenošenja gena, u biljku se prenosi samo jedan rezistentan gen, a nakon čega bi biljka trebala biti otporna npr. na kukuruznu palež, krumpirovu zlaticu ili nekog drugog štetnika. Otpornost zasnovana na samo jednom genu nije dovoljna, stoga biljka sama počinje proizvoditi prirodni biljni pesticid kako bi se zaštitila od bolesti i štetnika. Zbog velike količine biljnog pesticida koji nastaje u biljci, on se nalazi u svim njezinim biljnim djelovima, a najviše ga ima u plodu biljke. Zbog toga je npr. krumpir istodobno prehrambeni proizvod i pesticid. Kako biljni pesticidi djeluju na ljudski organizam znat će se tek za 20, 50 ili više godina. Do tada će većina čovječanstva biti samo pokusni kunići.

Genetski modificirana hrana

Danas se u svijetu uzgaja od 70-80% vrsta biljaka dobivenih genetičkim inženjerstvom. U Hrvatskoj se takve biljke ne uzgajaju, barem koliko je javnost upoznata, ali zato se prodaju stotine uvezenih prehrambenih proizvoda koji u sebi sadrže tvari genetski promijenjenih organizama ili su dobiveni iz genetski promijenjenih biljaka. Genetski modificiranoj hrani promijenjena su genetska svojstva dodavanjem jednog ili više gena drugih namirnica biljnog ili životinjskog podrijetla ili mikroorganizama, a sve u svrhu njezinog navodnog “poboljšanja”. Iako bi takva hrana trebala biti označena kao genetski modificirana, njezini sastojci nigdje nisu navedeni, tako da potrošač ne zna što jede i nema mogućnost izbora. Tako se npr. lecitin iz soje, pa i one genetski modificirane s genom iz mikroorganizma tla koji soji osigurava otpornost na herbicide, nalazi u gotovo 70% proizvoda, od ulja, margarina i čokolade pa sve do kozmetike. Zbog toga i udruge alergičara zahtijevaju označivanje takvih proizvoda, a kako bi se točno znalo koji se proizvodi mogu koristiti bez razmišljanja o posljedicama. Međutim, to nije jednostavno jer se tuđI geni, kao i pesticidi, danas već nalaze svuda te onečišćuju čak i korisne samonikle biljke.

Iako postoje tvrdnje da je strah od nepoznatog jedan od razloga zašto ljudi odbijaju genetski modificiranu hranu, zaboravlja se da ona još uvijek nije dovoljno ispitana te se ne može smatrati bezopasnom za čovjeka. Osim što su pokusi na životinjama pokazali su ona ipak više šteti nego koristi, nitko ne zna kakve mogu biti dugoročne posljedice i kako će se sve to odraziti na zdravlje ljudi i na okoliš.

Geni onečišćuju prirodu

Uzgojem genetički promijenjenih kultura i potpunim iskorjenjivanjem korova postižu se najveći urodi, ali i najveća zarada. Najveću korist od genetskog inženjeringa u poljoprivredi i prehrambenoj industriji imaju velike svjetske kompanije za proizvodnju genetski promijenjenog sjemena i pesticida, a ponajprije herbicida. Kako nekoliko takvih kompanija kontrolira čak više od 90% svjetskog tržišta sjemenom, proizvođači su prisiljeni kupovati njihovo sjemenje. Osim toga, oni svoje proizvode čine otpornima na određene herbicide, tako da proizvođači moraju koristiti samo njihove herbicide kako bi zaštitili urod. To najčešće uzrokuje nesmotreno korištenje herbicida i sve veće onečišćenje prirode, ali svjetskim kompanijama ionako nije važno zdravlje ljudi i očuvanje okoliša, već samo njihova zarada.

Nemjerljiva je štetnost uzgoja iz genetski promijenjenog sjemena, a koje je još i otporno na pesticide za uništavanje korova. Redovitom upotrebom takvih pesticida, a koji se upotrebljavaju u količini od 8-10 l na 1 ha poljoprivrednog zemljišta, milijuni hektara plodnog tla pretvoreni su u besplodno tlo na kojem više ništa ne raste. Osim što se potpunim iskorjenjivanjem korova uništava tlo i samonikli biljni svijet, ugrožavaju se i deseci tisuća pripadnika životinjskog svijeta, a među kojima su i neke vrlo rijetke i zaštićene vrste ptica, kukaca i leptira, a kojima je korov hrana i sklonište.

Kao i sve ostale biljke, i genetski promijenjene biljke šire se prirodnim putem, a najčešće vjetrom koji raznosi pelud s njihovim genima. Takvim nekontroliranim širenjem genetski modificiranih biljaka dolazi do onečišćenja prirodnih biljaka tuđim genima, te one tijekom vremena potpuno nestaju. Tako npr. u Kanadi više nema polja prirodne uljane repice. Zbog toga što je gotovo nemoguće uzgajati i genetski modificirane i konvencionalne usjeve tj. imati i tradicionalnu poljoprivredu, igranje genima vrlo je opasno i nepredvidivo. Jer, geni genetski modificiranih biljaka, osim što utječu na urod onih koji žele uzgoj bez gena, onečišćuju i oštećuju biljke u slobodnoj prirodi.
Ako netko pokuša ukazati na štetnost genetskog inženjeringa i genetski modificirane hrane, gotovo uvijek se odmah pojave rezultati nekog “znanstvenog istraživanja” kojima se želi dokazati suprotno. Takve studije, koje “na temelju istraživanja” žele dokazati da genetski modificirana hrana nije štetna za ljude te da kulture otporne na herbicide nisu štetne za ljude i okoliš, najčešće financiraju oni koji od toga imaju najveću korist. A to su velike svjetske kompanije koje proizvode pesticide i genetski promijenjeno sjeme, zatim velike svjetske kompanije koje koriste njihove pesticide i sjeme, te prehrambene industrije koje prerađuju takve biljke.

Genetički inženjering ima protivnike posvuda u svijetu. Najveći razlog njihovog protivljenja je taj što se svojstva dobivena manipuliranjem mikroorganizmima prenose na njihovo potomstvo. Nova, korisna svojstva možda i poznajemo, ali tko može jamčiti da se tijekom vremena neće pokazati i svojstva štetne za čovjeka i njegovu okolinu – upozoravaju ekolozi. Osim toga, već se uzgajaju i mikroorganizmi sa zahtijevanim štetnim osobinama, ali korisnim za svrhu koja im je namijenjena. Što će se dogoditi izmaknu li neki od njih ljudskoj kontroli te se nastave množiti u prirodi? Ili dopadnu li u ruke pogrešnim osobama? Sve to upozorava da genetski inženjering, koji više nije moguće zaustaviti, može imati dvije odlike: jednu izvanredno korisnu i drugu katastrofalno štetnu za čitav živi svijet ovog našeg planeta. Za jednu i drugu od tih mogućnosti izbor zavisi jedino o čovjeku.

Genetička medicina

Genetskim inženjeringom dobivaju se novi izvori sirovina potrebnih za farmaceutsku industriju tj. proizvodnju lijekova. Tako proizvedene biološke sirovine imaju veliku prednost pred sirovinama iz prirode jer su gotovo neiscrpive budući da se genetski manipulirani mikroorganizmi neprestano razmnožavaju. Osim toga, na takav način dobivene sirovine mnogo su jeftinije nego sirovine dobivene iz prirode.

Velike su mogućnosti primjene genetičkog inženjeringa u medicini, posebno za liječenje bolesti izmjene tvari. Tako npr. inzulin, lijek koji se koristi kod šećerne bolesti, dobiva se uglavnom iz goveđe žlijezde gušterače. No mnogo više i mnogo jeftinije, a i kvalitetnije, mogu ga proizvoditi genetski promijenjene bakterije. U Japanu npr. genetski promijenjene ličinke dudovog svilca ne proizvode samo insulin, već i penicilin, interferon, hormone, probna cjepiva protiv AIDS, tvari za sprječavanje krvarenja itd.

Znanstvenici genetski mijenjaju i biljke, a kako bi dobili biološke sirovine potrebne za liječenje ili sprječavanje nekih bolesti kao npr. šećerne bolesti i kolere tvarima iz krumpira, herpesa tvarima iz soje, karijesa tvarima iz duhana itd. Osim toga, znanstvenici se nadaju da će genetički inženjering vrlo brzo omogućiti liječenje teških nasljednih bolesti, pa čak i najsmrtonosnije bolesti našeg doba kao što su rak i AIDS.

Genijalan okus

Biljke dobivaju nove gene, a kako bi bile veće, jače, ljepše, dugotrajnije, te otpornije na herbicide i pesticide, nametnike, nepovoljne klimatske uvjete…

  • Šećerna repica: više šećera
  • Soja: sastav, otpornost na pesticide, a pesticide sadrži u plodu koji jedemo
  • Soja i uljana repica: sadrže gene nekih bakterija od kojih se inače proizvode antibiotici, tako da jedemo i antibiotik.
  • Pamuk: kukci, sastav (ne gužva se)
  • Kukuruz: kukci, gljivice, hladnoća, suša, vlaga, bolji urod, rano sazrijevanje, otpornost, sastav (plod bez oplodnje)
  • Pšenica: suša, sastav
  • Krumpir: kukci, gljivice, virusi, crvi, hladnoća, bolji urod, sastav (više ili manje šećera). U Novom Zelandu u stakleniku je uzgojen krumpir s genom žabe krastače, a kako bi krumpir zadržao vlagu i ostao što duže svjež
  • Riža: bakterije, kukci, sastav (karotin)
  • Rajčica: virusi, gljivice, sastav (okus, sporo sazrijevanje, pektini), čvrsta koža, antikancerogena rajčica sa betakarotinskim genom
  • Jagode: virusi, gljivice, kukci, sazrijevanje, hladnoća. U jagode se usađuje gen iz riba sjevernih mora, a taj gen uzrokuje u jagodama stvaranje antifriza protiv smrzavanja, tako da jedemo i antifriz.
  • Maline: trajnost plodova
  • Trešnje: virusi, trajnost plodova
  • Grožđe: virusi, gljivice, leptiri, kukci, crvi (gen iz visibaba), sastav (aroma, boja), hladnoća (gen iz zelja). Još uvijek nije uzgojena biljka otporna na mraz, ali sadrži gene bakterija koji sprječavaju stvaranje kristala leda u bobama ploda.
  • Jabuka: virusi, bakterije, gljivice, kukci, leptiri, trajnost ploda, duže vrijeme oplodnje, samooplođivanje, sastav, zrelost
  • Kruške: okus (više šećera)
  • Orah: virusi, bakterije, kukci, crvi, duže vrijeme cvatnje
  • Banana: otpornost na kišu i gljivice
Genijalno zamišljeno, genijalno smiješno?
  • Genetika je mnogo obećavala, ali malo od obećanog ostvarila. I dok su se nekada genetičari smijali kad je petunija obrađena genom kukuruza procvala u bijeloj boji umjesto u žutoj, danas im to više nije smiješno. Malo-pomalo, tjeskoba je zamijenila smijeh. Poslije svakog gena koji “pobjegne” u prirodu samo kažu: “Majka priroda je puna iznenađenja.”
  • Genetski promijenjene biljke 20 puta brže od ostalih biljaka prenose svoje gene na biljke u slobodnoj prirodi i tako ih onečišćuju i oštećuju.
  • Genetski promijenjene biljke koje su otporne na herbicide prenose tuđe gene na svoje srodnike.
  • Genetski promijenjene biljke svojim genima onečišćuju čak i do 2,5 km udaljena polja, jer njihove gene raznose vjetar i pčele.
  • Genetski promijenjene bakterije žive duže u crijevima nego što su genetičari očekivali.
  • Razvojem genetskog inženjeringa nije se povećao urod poljoprivrednih kultura, već se čak smanjio.
  • Genetičari tvrde da se u genetski promijenjenim biljkama nalazi ista količina ljekovitih i hranjivih tvari kao i u ostalim biljkama, dok znanstvenici tvrde da je ta količina manja za oko 10-15%.
  • Krave hranjene genetski promijenjenom hranom daju jednaku količinu mlijeka, samo je mlijeko masnije.
  • U genetski promijenjenom kukuruzu nastaje otrovna tvar, a koji se ne nalazi samo u listovima i stabiljkama, već i u peludi. Taj otrov ubija leptirove gusjenice, tako da je 140 vrsta europskih leptira ugroženo.
  • Bubamare koje se hrane biljnim ušima sa genetski promijenjenog krumpira polažu manje jaja i ranije umiru.